Sarajevski medicinari,zlatna generacija

Ovo je blog bivsih studenata, a sada postarijih doktora medicine. Blog uredjuje mr.med.sci.,dr med.sci.Cengic dr Ferid. Adresa za korespondenciju: letecihol@gmail.com


28.06.2007.

Novi blog:Oftalmologija

Na mom blogu Sarajevski medicinari, zlatna generacija (http://sarajdoktor.blogger.ba) koji je prvobitno zamišljen kao blog koji tretira istoriju sarajevske medicine, počeo sam povremeno da objavljujem I pitanja koja se tiču moje uže specijalnosti, a to su očne bolesti.

Pošto se te dvije stvari dosta razlikuju odlučio sam da postove koji se odnose na očne bolesti prebacim na poseban blog, a da na “starom” blogu ostanu pitanja koja se tiču istorije medicine i medicine uopšte.

Novi blog se zove Oftalmologija, a može se naċi na adresi http://ocnidoktor.blogger.ba .

Uz blogerske pozdrave: Reuw

28.06.2007.

Iz istorije zlatne generacije:prof.dr.Robert Fried

Iz istorije zlatne generacije:

Osnivač mikrobiologije u BiH: Prof.dr. Robert Fried

 

Prof.dr.Šukrija Zvizdiċ, mikrobiolog, poslao nam je ovaj rad o jednom od velikana sarajevskog medicinskog fakulteta, osnivaču Mikrobiološkog instituta   

 

 

Prof. dr. Robert Fried, specijalista mikrobiolog i redovni profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu, rođen je 1892. godine u Žilini, ČSSR. Umro je 20. 10. 1974. godine u Zagrebu, R. Hrvatska.

U rodnom gradu Žilina stekao je osnovno i srednje obrazovanje, a Medicinski fakultet upisuje i završava 1917. godine u Beču, Austrija.

Od 1918. do 1923. godine radi kao vojni ljekar u Armijskoj bolnici u Sarajevu, u svojstvu šefa Bakteriološkog odjeljenja. U ovom vremenskom periodu (1922. god.) boravi tri mjeseca u Institutu “Robert Koch” u Berlinu.  

Ministarstvo narodnog zdravlja tadašnje države odobrava 1923. godine prof. dr. Robertu Friedu zvanje specijaliste bakteriologa.

U periodu od 1923. do 1928. godine osniva i organizuje rad Bakteriološke stanice u Tuzli (BiH), gdje je istovremeno postavljen na dužnost šefa. Ova će ustanova kasnije prerasti u Dom zdravlja Tuzla.

Pod profesorovim rukovodstvom, vršena su obimna sistematska ispitivanja zdravstvenog stanja stanovništva. Tako je pod njegovim rukovodstvom, vršena sistematska eradikacija malarije, endemskog sifilisa, tuberkuloze, kao i drugih uzročnika akutnih zaraznih bolesti, koji su bili značajno prisutni na tom području. Zalaganjem dr. Roberta Frieda na teritorijama tuzlanske i banjalučke oblasti, podignuto je nekoliko zdravstvenih stanica, seoskih narodnih kupatila, kao i dječije oporavilište na Ozrenu.  

Od 1928. do 1933. godine boravio je na stručnom usavršavanju, odnosno radu u odgovarajućoj ustanovi u Berlinu, Njemačka. Naime, imenovan je za zamjenika šefa Higijensko-bakteriološkog zavoda Berlin-Westend, sve do njegovog povratka u Jugoslaviju. Dolaskom nacional-socijalističkog režima na vlast u Njemačkoj, profesor Fried se 1933. godine vraća u Jugoslaviju, u Banja Luku, gdje je postavljen za šefa Bakteriološko-epidemiološkog odjeljenja Higijenskog zavoda. Poslije će postati upravnik Higijenskog zavoda u Banja Luci i na toj funkciji ostati sve do svog dolaska u Sarajevo. U ovom periodu nastavlja rad na ispitivanju i suzbijanju zaraznih bolesti u Bosni i Hercegovini.

Tokom 1940. godine, u vremenskom periodu od 5 mjeseci, boravi u Centralnom higijenskom zavodu i Infektivnoj klinici u Beogradu (prof. dr. Todorović), gdje izučava problematiku bakteriofaga.

Od juna 1946. do 06. 04. 1948. godine, obavlja dužnost šefa SES-a u Banja Luci.

Novembra 1947. godine izabran je za vanrednog profesora na Katedri za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Na ovu dužnost stupa 1948. godine, kada i osniva Institut za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Naime, 1. aprila 1948. godine osniva se Institut za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, za čijeg šefa se imenuje prof. dr. Robert Fried. Funkciju šefa Instituta obavlja do septembra 1963. godine, kada odlazi, poslije 46 godina rada, u penziju.

Na istom fakultetu habilitirao je 26. 02. 1957. godine. Habilitacioni rad je imao naslov “Hamolysehemmung und Hamolysesteigerung durch Diphtheriae-bacillen” (Zbl. f. Bakt. Orig. Bd. 165, 1956.).

Poslije isteka zakonskog roka, a prema Zakonu o Univerzitetu, reizabran je 27. 12. 1957. godine u isto nastavno zvanje. Ovaj Izvještaj fakultetskoj upravi Medicinskog fakulteta u Sarajevu podnijeli su 01. 10. 1957. godine prof. dr. Nedo Zec i prof. dr. Bogdan Zimonjić.

Do perioda izbora u zvanje vanrednog profesora, prof. dr. Robert Fried je objavio kako u zemlji, tako i u inostranstvu, više stručnih i naučnih radova. Bio je saradnik na izradi “Priručnika za bakteriološke i serološke metode”, Med. knjiga, Beograd 1953.,  kao i saradnik na izradi pomoćnog udžbenika za studente medicine, pod naslovom “Opšta i specijalna mikrobiologija", 450 strana, štampan 1956/57. god.

Prema ocjeni referenata iz 1957. godine “drug prof. dr. Robert Fried odlično je organizovao Mikrobiološki institut, čiji je on šef od samog početka, te stalno uvodi nove metode rada, neke od njih postigavši vlastitim naučnim istraživanjem i radom. Za studente je izradio priručnik, polaže veliku pažnju na praktični rad, povezujući neophodnu teoriju sa problemima na terenu u našoj zemlji”. U zaključku referenti iznose “na osnovu svega gornjeg, referenti predlažu da se drug dr. Fried Robert ponovo izabere za vanrednog profesora za predmet “mikrobiologija” kao i dalje za šefa Mikrobiološkog instituta Medicinskog fakulteta u Sarajevu”.

Na sjednici Fakultetske uprave od 24. marta 1959. godine, određeni su referenti za izbor prof. dr. Roberta Frieda u zvanje redovnog profesora za predmet mikrobiologija. Od strane Uprave određeni su sljedeći referenti: prof. dr. Milutin Djurišić, prof. dr. Pavao Štern i prof. dr. Miloš Aranicki. Prema izvještaju referenata, prof. dr. Robert Fried je u periodu od izbora u zvanje vanrednog profesora do tadašnje prijave na konkurs objavio šest stručnih i naučnih radova. Osim toga, kao saradnik je učestvovao u izradi prvog jugoslovenskog udžbenika za studente medicine, pod nazivom “Mikrobiologija i parazitologija”, u redakciji prof. dr. B. Karakaševića, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb 1962. i 1969. godina, kao i priručnika “Priručnik standardnih metoda za mikrobiološki rutinski rad”, Medicinska knjiga Beograd-Zagreb 1953. i 1967. godina.

Za studente Medicinskog fakulteta napisao je dvije skripte: “Opšta i specijalna mikrobiologija, 1952/53. god. i “Opšta i specijalna mikrobiologija i mikrobiološke vježbe, 956/57. god.

Komisija je konstatovala, da je prof. dr. Robert Fried u ovom periodu imao niz predavanja na kongresima i stručnim sastancima. Tako je na Kongresu austrijskih mikrobiologa, održanom u Gmundenu tokom 1956. godine, imao referat iz područja mikrobiologije. Naročito se istakao u izučavanju epidemiologije i etiologije Bangove bolesti, što je zabilježeno u poznatim priručnicima iz mikrobiologije. Također je konstatovano, da je tokom 40-godišnjeg rada, prof. dr. Robert Fried svoje iskustvo prenosio na svoje bliže, ali i dalje saradnike i da je tokom ovog perioda obrazovao više osoba sa srednjom i visokom naobrazbom. Na osnovu činjenica, imenovani referenti “smatraju da vanredni profesor dr. Robert Fried, šef Instituta za mikrobiologiju, po svojim kvalitetima kao stručnjak, naučni saradnik i nastavnik ima sve uslove, da bude izabran za redovnog profesora mikrobiologije na našem Fakultetu”, što je 1959. godine i učinjeno.

Kao redovni profesor i šef Instituta za mikrobiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu, obavljao je ove funkcije sve do svog odlaska u mirovinu, 1963. godine. 

Zbog naročitih zasluga na unapredjenju bakteriološke službe u SR Bosni i Hercegovini, organizovanju Instituta za mikrobiologiju i obrazovanju kadrova, prof. dr. Robert Fried je odlikovan Ordenom rada, a Fakultetska uprava ga je izabrala za “zaslužnog profesora” Medicinskog fakulteta u Sarajevu.

U periodu rukovođenja Institutom za mikrobiologiju, prof. dr. Robert Fried je isti opremio, uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije, Komisije za međunarodnu zdravstvenu saradnju, KOMNIS-a, Centralnog odbora Jugoslovenskog crvenog krsta, Zavoda za socijalno osiguranje i drugih organizacija.

U isto vrijeme, na Medicinskom fakultetu u Sarajevu se formira i radi Institut za virusologiju, pod rukovodstvom prof. dr. Aleksandra Terzina. Ove dvije institucije imaju usku saradnju i zajednički nastup u izvođenju nastave za studente medicine. U poslijeratnom periodu, zaposlenici ova dva Instituta su izvodili nastavu za studente medicine iz oblasti bakteriologije, virusologije i parazitologije, kao i sva tada neophodna laboratorijska istraživanja i rutinsku mikrobiološku dijagnostiku.

U periodu 1955. godine u Institutu za mikrobiologiju i virusologiju, bilo je zaposlenih tri nastavnika i osam asistenata, a tokom šezdesetih godina na Institutu za mikrobiologiju je radilo trinaest laboranata, osam pomoćnih laboranata i radnika, jedan admninistrativni službenik i jedan daktilograf. U narednom periodu i do odlaska prof. dr. Roberta Frieda u penziju, na Institutu se obavljala značajna naučnoistraživačka aktivnost, što je imalo za rezultat habilitiranje nekoliko profesorovih saradnika, kao i izborom docenata na predmetu mikrobiologija Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Tako je tokom 1962. godine na Institutu za mikrobiologiju bilo zaposleno šest nastavnika, dva asistenta, petnaest laboranata, četiri radnice i jedan administrativni službenik, a u Institutu za virusologiju tri nastavnika, jedan asistent, dva laboranta, jedan administrativni službenik i šest radnica.

Septembra 1963. godine, prof. dr. Robert Fried, poslije uspješnih i burnih 46 godina aktivnog ljekarskog, profesorskog i šefovskog rada, odlazi u penziju. Tako se završila jedna uspješna karijera ljekara-specijaliste mikrobiologa. Ostavio je neizbrisivi trag, kako na ukupna medicinska zbivanja svoga, ali i nastupajućeg perioda, tako i na nas medicinske mikrobiologe, koji ga nažalost nismo lično poznavali.

Poznato je, da je Institut za mikrobiologiju, parazitologiju i imunologiju dugi niz godina nosio ime «Dr Robert Fried». 

Umro je u Zagrebu 20. 10. 1974. godine.

26.06.2007.

Sve ovisi od mozga. Kako percipiramo i šta utiče na percepciju?

Percepcijom nazivamo oslikavanje stvarnosti u našoj svijesti. U percepciji učestvuju naša čula, a konačna percepcija se stvara u mozgu.

Mozak može da restruktuira sliku koju stvaraju čula. Zato u osnovi svako stvara drugačiju percepciju istog događaja. Percepcija zavisi od iskustva onoga koji percepira. U percipiranju, od svih čula, daleko najviše učestvuje čulo vida. Ostala čula dopunjavaju sliku koju vidimo. Tu se onda razvije interakcija i asocijacija, tako da ako poslije dobijemo istu percepciju od strane samo jednog čula, razvije nam se u sjeċanju cijela slika nekog percipiranog događaja.

Tako naprimjer ako osjetimo miris pečenog hljeba, razvijemo asocijaciju na majčinu kuhinju iz djetinjstva i hljeb koji se peče u šporetu.

Mozak je u stanju da diferencira i odabira između ponuđenih percepcija. To je kao video-mikser, koji pri TV prenosu utakmice, od nekoliko ponuđenih slika, bira onu koju smatra najvažnijom.

Tako i mozak pri istovremenom gledanju nekoliko događaja zanemari neke, a pažnju posveti najvažnijem. To je i uzrok da nam mnoge slike promaknu. Na tome se zasnivaju mađioničarski trikovi. Skrene nam se pažnja na jedno, a promakne nam drugo.

Isto je i sa sluhom. U sobi gdje je veliko društvo,  gdje svi istovremeno pričaju, mi se usredsredimo samo na jedan razgovor i slušamo samo ono što nas interesuje. Ostalo nismo čuli, iako je doprlo do našeg uha.

Ako slučajno popijemo kiselo mlijeko, a mislili smo da je u šolji slatko, mi ċemo se stresti i ponekad ispljuniti. Ako smo prije pijenja svjesni da je u šolji kiselo mlijeko, mi ċemo isti sadržaj sa uživanjem popiti.

Slično je i sa percipiranjem bola. Neko može lako podnositi I jaču bol, neko je veoma osjetljiv i na malu bol, i od toga pravi dramu. Pored nasljeđene konstitucionalne predilekcije za percepciju bola, u tome veliku ulogu igra i veċ preživljeno.

Sve ovo igra veoma značajnu ulogu u pojavi neuroza, vegetativne distonije i posttraumatskog sindroma. Osobe sa ponavljanim neugodnim događajima reaguju neadekvatno i na sasvim normalne događaje.

Smatra se da oko sedamdeset posto pacijenata koji posjeċuju kuċnog ljekara  imaju “psihosomatske” smetnje. Znači nemaju ni jednu pravu, “organsku” bolest. Njihove smetnje su rezultat strahova  i drugih neugodnih psihičkih doživljaja. Oni obično nisu svjesni koji su to negativni faktori koji su u njihovom mozgu napravili preokret, pa je došlo do pogrešne percepcije signala iz vlastitih organa.

Psihoterapija je jedno vrijeme smatrana velikim korakom u pronalaženju uzroka promjena u moždanoj percepciji. Ispostavilo se međutim da nisu samo raniji doživljaji uzrok pogrešnih percepcija, nego da u tome uticaj imaju i poremeċaji u lučenju pojedinih medijatora, neurotransmitera, tvari koje učestvuju u prenošenju nervnih impulsa sa jedne na drugu nervnu ċeliju. Od njih je najvazniji serotonin .

Nije jasno šta je uzrok, a šta posljedica, da li su ranije percepcije pobrkale ravnotežu ovih prenosnih tvari, ili je genetski determinisana neravnoteža ovih materija uzrokovala pogrešne percepcije i reagovanja na njih. Poznato je da se depresija, šizofrenija, sklonost samoubistvu, u velikoj mjeri nasljeđuju.

Današnja psihijatrija pokušava djelovati i na uzrok i na posljedice, ma koji to redoslijed bio. Psihoterapijom se pokušavaju pronaċi psihički uzroci negativnih reakcija, a medikamentoznom terapijom se djeluje na hemijske materije i procese koji realizuju percepcije i reakcije na njih.

Nažalost , više nego medikamenti, različite supstance koje mijenjaju percepciju, se nekontrolisano koriste u svrhu izazivanja uživanja i bježanja iz stvarnosti. Ova nekontrolisana upotreba droga izaziva navikavanje i potpuni haos u perceptivnom procesu, što izaziva i potpunu pometnju u opštim reakcijama, kako prema okolini, tako i prema vlastitom tijelu.

24.06.2007.

Astigmatizam oka (netačkast vid). Uradi sam test na astigmatizam

Pojam astigmatizma je teško objasniti nekome ko ne zna bar osnove optike.

U optici, nauci o svjetlosti, uglavnom se govori o prelamanju svjetlosti. Svjetlost ima različitu brzinu kretanja u sredinama sa različitom gustinom. U praksi se tu radi o različitoj brzini svjetlosti u vazduhu u odnosu na druge tvari. Štap zaboden dopola u vodu izgleda prelomljen jer svjetlost u vodi ima manju brzinu i slika štapa iz vode stiže do oka kasnije nego slika štapa koji je još u vazduhu.

Staklo i plastika su još gušċi od vode i oni se koriste u svrhu modifikovanja prelamanja svjetlosti. Komadi stakla se najčešċe koriste za prelamanje svjetlosti. Da bi se svjetlost jače lomila komadi stakla se polukružno bruse i stvaraju se sočiva (leċe). Ako svjetlost dolazi na izbočeno (konveksno) sočivo ona se po zakonu fizike lomi prema središtu leċe (sabira). Obratno  je ako svjetlost naiđe na udubljeno (konkavno) sočivo, ona se tada rasipa. Svjetlost se sabira u žiži (fokusu). Žina daljina je rastojanje od centra sočiva do žiže. Žižna daljina kod rasipnih sočiva je virtuelna (zamišljena).

Sabirna sočiva se označavaju sa znakom minus (-), a rasipna sa plus(+). Snaga sočiva se određuje u dioptrijama. Dioptrije je recipročna vrijednost žižne daljine izražena u metrima. Što je manja žižna daljina sočiva imaju veċu upadnu krivinu, odnosno imaju više dioptrija. Dioptrija vrijednosti 1 znači da takvo sočivo ima žižnu daljinu 1 metar, a sočivo od 10 D ima žižnu daljinu od 10 cm.

U suštini sočivo je iskruženi (kružni) dio pravilne staklene lopte. Takvi su i optički dijelovi u oku, od koji su najvažniji rožnjača (cornea) i očno sočivo (lens).

Međutim kako ništa u životu nije savršeno, tako često i lopta od koje se dobijaju sočiva, nije savršeno okrugla, nego felšava. Negdje je zaokružena više, a negdje manje. Ako od takve lopte iskružimo sočivo ono neċe sabirati zrake u jednu tačku, kako bi trebalo, nego ċe stvarati nejasnu tačku, često i u vidu linije.

Tako, ako i naš optički sistem oka često nije idealno razvijen, on može imati nejednaku zakrivljenost, pa neki dijelovi slike dolaze oštri na očno dno, a neki ne. Stvara se netačkast (astigmat) vid. Ovaj poremeċaj pogađa prije svega rožnjaču, ali može i sočivo.

Blaži oblici astigmatizma su fiziološka pojava i ne trebaju se tretirati. Jači oblici se koriguju naočalima, a još jači kontakt leċama. Stakla kojima se tretira astigmatizam nisu više sferična nego cilindrična (iskružena ne iz lopte, nego iz valjka, cilindra). Ta stakla imaju različitu prelomnu moċ u dva različita osnovna pravca (meridijana).

Nekad je astigmaizam toliko nepravilan da se ne može korigovati, nego je potreban operativni zahvat korekcije rožnjače, ili čak transplantacije rožnjače.

Astigmatizam sočiva se takođe mora korigovati. On se ne pokazuje na aparatima za mjerenje dioptrije, nego se koriguje subjektivno, kod probanja naočala. Zato se rezultati dobijeni na refraktometru ne smiju direktno prenositi na recept za naočale bez subjektivne provjere.

Uradi sam astigmatizam test, ako kliknes ovdje ili jos bolje ovdje

21.06.2007.

Po čemu se čovjek razlikuje od životinja?

Hydra
(Hydra viridis)

U školi smo učili o hidri. To je primjer jednostavnog organizma. Hidra ima tijelo u vidu pehara sa otvorom na vrhu oko koga su postavljeni neki kao polipi. Voda ulazi kroz ovaj otvor, oplakuje hidru iznutra i kroz isti otvor izlazi napolje. Hidra iskorištava hranljive tvari donešene sa vodom, a u istu morsku vodu izbacuje višak nekorisnih tvari.

Ovakav jednostavan princip postoji kod svih životinja, a u nekoj mjeri i kod biljaka. Osim toga ovaj princip je zastupljen i u mnogim proizvodima čovjekovog djelovanja, kao naprimjer u prevoznim sredstvima, zgradama i kuċama za stanovanje, fabrikama. Svugdje nešto ulazi, pretvori se unešto, a ono nepotrebno izlazi vani. Najveċi dio ulaznih supstanci se iskoristi za energiju, a jedan dio za gradivne svrhe i stvaranje novih korisnih proizvoda.

Između čovjeka i hidre postoje razlike u kompleksnosti i složenosti, kao što postoje razlike između jednog potočnog mlina i velike fabrike hljeba. Princip je isti. Složenost se ogleda prije svega u složenosti upravljanja, gdje mozak i njegovi izvršioci, nervni i endokrini sistem igraju glavnu ulogu.

Veċina životinja imaju najveċi broj funkcija koje ima i čovjek. One vide, čuju,njuše, kreċu se, razmnožavaju se, pamte, sporazumjevaju se krikovima (jednostavnim govorom), prave sebi kuċu,čuvaju svoj areal (zemlju), mrze imigrante, vole svoju djecu,  vole svoj život, primitivno se liječe, imaju predosjeċanja i sposobnost nasluċivanja.

Sve ove sposobnosti životinje imaju zbog razvijenog mozga koji ima sve kontrolne centre kao i čovjek. Razlika je u tome što se radi o jednostavnom kompjuteru, a kod čovjeka postoji velika siva masa mozga, što odgovara velikom broju priključene memorije na osnovni kompjuter. Zahvaljujuċi tome čovjek je sposoban da mnogo više pamti i uči. Međutim to donosi i negativnu stranu. Ovako ogromna siva masa ima često nepotreban i prevelik upliv na niže centre i osnovne životne funkcije.

Previše svjestan, čovjek strahuje od smrti i bolesti, od rata i gubitka posla, od svega i svačega. Taj strah se prenosi na niže kontrolne centre koji regulišu naše ponašanje. Nastaju potrebe za drogom, alkoholom, prekomjernim jelom, seksom itd. Nastaju pohlepa, ljubomora, zavist i zloba, razni kompleksi, umišjene bolesti, seksualna patologija, pojave koje ne postoje, ili postoje u veoma maloj mjeri kod životinja. Na kraju je čovjek ugrozio i svoju životnu sredinu pa mu prijeti uništenje.

Postavlja se pitanje je li evolucija na nekom nivou krenula stranputicom. Vjerovatno je i prije bilo takvih grešaka, ali su one ispravljene tako da su pogrešni primjeri nestajali. Hoċe li  ovaj put ljude snaċi sudbina dinosaurusa i mamuta?

Hydra vulgaris - Gemeiner Süßwasserpolyp  

 Fluoresceinom prikazane nervne celije u glavi i tentaklavama hidre (vidi ovdje )

20.06.2007.

Struja oko nas i u nama

http://neurocog.psy.tufts.edu/courses/images/eeg_tracing.htm   http://people.brandeis.edu/~sekuler/eegERP.html   http://www.med.yale.edu/neurobio/mccormick/seminar/figure1.htm 

Elektroencefalografija (EEG) sluzi u dijagnostici nekih nervnih oboljenja, prije svega razlicitih oblika epilepsije

Nastali smo od mora, pa smo sastavljeni uglavnom od vode i soli. So u nama prenosi struju. Kao i u svakoj kuċi ili fabrici struja je neophodna i u svakom organizmu. U svakoj živoj ċeliji postoji potencijal, takozvani membranski potencijal, koji nastaje usljed  razlike u koncentraciji soli sa dvije strane ċelijske membrane (o membranskom potencijalu vidi u wikipedii ). Pojedini organi trebaju manje struje, a neki trebaju više. U organima gdje se odvija intenzivna ċelijska aktivnost struje ima toliko da se može mjeriti. Tu spadaju srce, mozak i oko. Poznato je da mozak troši pet puta više energije nego što bi mu po masi pripadalo.

Moždane struje snimamo EEG aparatom (elektroencefalograf), srčane EKG (elektrokardiograf), a očne (retinalne) ERG (elektroretinograf).

Struju koristimo i za liječnje nekih poremeċaja, odnosno promjenu strujnog toka, prije svega u mozgu i srcu. Tako u terapiji nekih psihičkih oboljenja koristimo elektrošok, a u terapiji srčanih oboljenja ugrađujemo pejs-mejkere koji stabilizuju poremeċene strujne tokove u srcu. U slučaju zastoja srca koristimo defibrilator koji treba ponovo da probudi srcani mišiċ na rad. Obratno se dešava kada previše jak udar struje ili groma prolaskom kroz tijelo paralizira rad srca. Slično dejstvo ima i terapeutsko dejstvo nekih magneta.

Struja se prenosi kroz naše nerve i tako se prenosi komanda iz mozga do mišiċa, gdje se opet na osnovu struje obavlja mišiċna aktivnost.

Isto kao što se struja u baterijama stvara na osnovu elektrolize i oslobađanja jona iz kiselina, tako je i u organizmu neophodno prisutstvo minerala koji su izvor stvaranja jona. Pored natriujma i hlora kao najzastupljenijih (kuhinjska so), u ovim procesima veliku ulogu ima kalijum, kalcijum, fosfor, ali i minerali koji su zastupljeni u malim količinama kao što su  bakar, cink i magnezijum (mikro elementi).

Poremeċaji u vidu smanjenja ili povišenja minerala u krvi mogu izazvati teške posljedice, pogotovu je kalijum veoma važan za rad srca. Na bazi uloge minerala u radu srca koriste se mnogi lijekovi protiv poremeċaja rada srca ili povišenog krvnog pritiska.

a picture of EEG . Death . Diagnostic . EEG . Graph . Health . Health Care . Instrument . Medical Science . Science . Pink . Brain . Neurology . Test . Dead . In Line . Line . Horizontal .

EEG se koristi za dokazivanje mozdane smrti. Na ovoj slici je ravna linija EEG mrtvog covjeka. Takav covjek se moze jos odrzavati na vjestackim plucima, dok mu se ne uzmu organi za transplantaciju. Pluca i pankreas za presadjivanje se mogu uzimati samo od ljudi kojima se jos vjestacki odrzava  krvotok iako su fakticki mrtvi, jer njihov mozak vise nije u stanju da pokrene zivotne funkcije. Iskljucenjem aparata prestaje disanje i iza toga i rad srca.

19.06.2007.

Ametropia i Emmetropia (oftalmol.leksikon- 5)

Emmetropia je izraz za uravnoteženo prelamanje svjetla u oku, tako da svjetlosni zrak pada direktno na žutu mrlju na mrežnjači, što je preduslov za oštro viđenje. Osobe sa emetropijom ne trebaju naocale, lece, niti refrakcionu hirurgiju.

Ametropia je izraz kojim se ukazuje da svjetlost u oku ne pada na mrežnjaču nego ispred ili iza nje.

Ako svjetlost pada ispred mrežnjače, govori se  da postoji myopia, a ako pada iza onda je to hyperopia (hypermetropia).  U prvom slučaju svjetlost dobacuje kratko a u drugom previše. Posljedica je da osobe sa myopiom imaju kratkovidost, vide na blizu, a ne na daleko. Osobe sa hypermetropiom vide na daleko, a ne vide na blizu.

Uzrok miopije je ili prekomjerna refrakcija svjetla, ili predugačko oko (vidna osovina) ili kombinacija ovo dvoje.

Uzrok hiperopije je mala refraktorna moċ oka ili kratko oko, ili kombinacija ova dva uzroka.

Poseban slučaj je astigmatizam, kada svjetlost samo jednim dijelom pada na mrežnjaču. O njemu ċemo govoriti drugom prilikom.

Za graficko objasnjenje ovih termina klikni ovdje

Termin myopia je proistekao iz grckog i znaci u stvari zatvaranje oka. Kratkovide osobe cesto skilje, zatvaraju oci, da bi pritiskom kapaka na oci ucinile oci kracim i imali ostriju sliku.

18.06.2007.

Filaria loa-loa, mušica uzrok sljepila u Africi

Loa loa filariasis
Classification & external resources
Loa loa microfilaria. Source: Arcari et al.
ICD-10 B74.3
ICD-9 125.2
DiseasesDB 7576
eMedicine derm/888  med/794
MeSH C03.335.508.700.750.361.518

Sin mi je poslao foto-reportazu BBC-a o parazitarnoj bolesti ociju u Afriici. Bolest izazivaju musice koje ubadaju ljude u oci, i tako ubacuju jajasca iz kojih se razvija crv koji ucini oko slijepim. O ovome mozete vidjeti na linkovima ovdje i ovdje .

18.06.2007.

Amblyopia-slabovidnost nepoznatog uzroka - "lijeno oko"

Ponekad ne možemo otkriti uzrok zašto neko oko slabije vidi nego što bi to bilo normalno za tu osobu. Ukoliko svi rezultati ispitivanja oka i optičkog puta, uključujuċi i centre u mozgu ne pokažu nikakve promjene koje bi uticale na uzrok smanjenju vida, onda oftalmolozi postavljaju dijagnozu amblyopia (o definiciji vidi ovdje ) .U slobodnom prevodu to bi značilo slabovidnost. Pri ovome se najčešċe misli na slabovidnost u vezi sa strabizmom (škiljavošċu, odnosno razrookosti), mada to ne mora uvijek biti slučaj.

Amblyopia nastaje najčešċe u ranom djetinjstvu kao posljedica manifestne ili skrivene razrookosti. Ponekad I ne mora postojati razrookost (u daljem tekstu strabizam). Amblyopia se može liječiti samo kad je dijete sasvim malo, i ako se propusti period do pete godine života, poslije je liječenje bezuspješno.

Najčešċe se nastajanje slabovidnosti objašnjava pojavom  refrakcionih mana (najč. dalekovidnosti) s kojom se djeca rađaju, i koje često nasljeđuju. Usljed prevelike akomodacije (podešavanja) počne jedno, ili rjeđe oba oka da ide unutra (zato jer je akomodacija povezana sa konvergencijom, to jest pokretanjem očiju prema unutra). Takvo oko postaje razrooko i slike vanjskih predmeta ne padaju u centar mrežnjače oka (žuta mrlja). Usljed toga takvo oko ne dobije nikad oštru sliku i vremenom ga mozak “zapostavi” i razvija samo slike koje dolaze iz drugog oka, gdje je slika oštra. Dobro poređenje je kad u prirodi kod ptica koje dobiju dva pileta, ako se jedno razvija brže od drugog, i sama majka poslije hrani smo jedno, jače pile, a drugo zapostavi i ono ugine.

Znači slabovidnost je konačno stvar mozga i optičkog centra u njemu. Mi još nemamo tako sofisticirane metode da kvalitativno i kvantitativno prikažemo promjene koje nastaju u moždanim ċelijama i asocijativnim putevima u slučaju ambliopije. Na samom oku obično, osim refrakcione mane koja se ne popravlja naočalima, ne možemo ništa primjetiti. Kod odraslih osoba vremenom može i nestati akomodativni strabizam koji je postojao u djetinjstvu, a tako isto da nestane i  dalekovidnost, pa onda imamo samo ambliopiju. Mnogo je ljudi koji imaju ambliopiju i smanjenje vida često na jednu desetinu normalnog vida, a da o tome nemaju pojma, i da se to slučajno otkrije kod pregleda za vozača ili za neki posao.

Vrlo je važno da mala djeca budu pregledana od strane pedijatra tokom redovnih sistematskih pregleda i da se pri tom obrati pažnja na položaj očiju. Majke su najčešċe te koje prve primjete da jedno oko “leti” u stranu. U tom slučaju treba da skrenu pažnju pedijatru koji ċe dijete uputiti ofatlmologu. Pri svim očnim odjelima i klinikama postoji posebno odjeljenje za otkrivanje i liječenje strabizma i ambliopije, takozvano orto-pleoptičko odjeljenje. Orto na latinskom znači pravo, tako je ortopedija pravilan polozaj stopala, a ortoptika pravilan položaj očiju.

Liječenje ambliopije je dugotrajno i  često iscrpljujuċe i za dijete i za roditelja. Ono traje nekoliko godina i sastoji se iz nekoliko faza. U prvoj fazi se određuju naočale, pa se dijete mora naviknuti da ih nosi. Istovremeno se propisuju različite procedure okluzije, to jest zatvaranja boljeg oka, da bi se slabo oko “natjeralo” da gleda. Mnoga djeca, a i roditelji odbijaju ovaj neugodni način liječenja. Ako se oči ne isprave ovim metodama onda se ponekad moraju operativno dovestu u ispravan položaj, pa iza toga se opet boriti za popravak vida. Ako su roditelji uporni, i ako je liječenje započeto na vrijeme, onda se u veċini slučajeva postignu veoma dobra poboljšanja. Neki su slučajevi, nažalost, i pored svih preduzetih mjera od strane roditelja i djeteta, uz adekvatnu specijalističku pomoċ, otporni na liječenje. To pokazuje da naša teorija o nastanku slabovidnosti nije uvijek ispravna, i da u njenom nastajanju učestvuju i neki nama još nepoznati faktori. To se prije svega odnosi na slučajeve slabovidnosti gdje ne postoji refrakciona mana niti strabizam.

17.06.2007.

Oftalmološki leksikon (2)- Dark Adaptation- Adaptacija na tamu i kokošije sljepilo

Da bi jasno vidjeli količina svjetla koja dolazi u oko mora biti umjerena. Postoje mehanizmi u oku koji umanjuju, odnosno uveċavaju količinu upadne svjetlosti. Ti mehanizmi se ogledaju u otvaranju i zatvaranju zjenice, te u biohemijskim pocesima u mrežnjači oka.

Reakcija zjenice na svjetlo, nastaje komplikovanim nervnim putem čiji je početak u receptorima mrežnjače a završetak u mišiċnim vlaknima otvarača i zatvara zjenice koji se nalaze u dužici (irisu). U ostvarenju ovog puta učestvuju optički živac, centri u mozgu i autonomni nervni sistem koji pokreċe mišiċe u dužici oka. Pri prevelikoj količini svjetla zjenica se sužava, a u mraku se širi. Pri tome se površina zjenice može poveċati, odnosno smanjiti i za više od deset puta. Ovaj mehanizam kontrole širine zjenice je jako osjetljiv i mnoge nervne bolesti i hemijske supstance (lijekovi, droge) mogu uticati i izazivati poremeċaje kontrole zjenica. Početci nekih nervnih bolesti (kao napr. multiple skleroze) vezani su za ošteċenja ovog puta, a upotreba nekih droga se može dijagnostikovati promjenama u širini I reakciji zjenice.

Sama reakcija zjenica nije dovoljna da u svim uslovima vidimo dobro. Kada vozimo auto pri jakom svjetlu i naglo uđemo u neosvjetljen tunel, i pored brzog širenja zjenica mi ne vidimo jasno. Potreban je još jedan period da se prilagodimo tami. U našoj mrežnjači se u receptornim ċelijama, prije svega u štapiċima odigraju biohemijski procesi koji poveċaju količinu fotoreceptivne tvari, te mi ubrzo vidimo i u tami. Na ovaj process adaptacije u tami (dark adaptation) učestvuje količina nekih pigmenata (karotina) i vitamina u mrežnjači, prije svega vitamina A ( o posljedicama nedostatka vitamina A vise vidi ovdje ). Ako nedostaje vitamina A proces se ne može obaviti. Najpoznatija posljedica nedostatka vitamina A je nesosobnost snalaženja i gledanja u tami (kokošije sljepilo).

Brzina adaptacije se u klinickoj praksi moze mjeriti posebnim aparatom, o cemu vise mozes vidjeti ovdje

16.06.2007.

Graves Ophtalmic Disease

\Thyroid Eye Disease, Misc-003

Graves-ova bolest podrazumjeva pojačano djelovanje štitatste zlijezde, odnosno hipertireoidizam. Danas se smatra da je bolest immune prirode, da u tijelu nastaju antitijela koja ošteċuju pojedina tkiva organizma, pored tireoidee i neke strukture oka, posebno očne mišiċe I masno tkivo očne duplje. U Evropi se vise koristi naziv Bazedovljeva bolest (vidi wikipedia ).

Ako bolest nije praċena poveċanjem količine hormona štitaste žlijezde u krvi, nego ako samo postoje očne promjene, onda govorimo o očnoj Graves-ovoj bolesti.

Promjene na očima podrazumjevaju široku skalu, prema stepenu ošteċenosti. Najblaži oblici su crvenilo očiju i vidni diskomfor, pa onda povlačenje gornjeg kapka i otkrivanje beonjače u gornjem dijelu oka, pa do različitih stepenova izbočenosti (egzoftalmusa) očiju. Najtezi su poremecaji ostecenja vidnog zivca usljed pritiska masnog tkiva ocne duplje.

Ovdje donosimo ispovijest jedne bolesnice koja pati od ove bolesti.

When I was diagnosed with Graves' disease in February 1990 I had never even heard of the name.  Months later I would hear reports of President Bush and Barbara Bush being diagnosed with the same disease.  I joked about having a presidential disease and felt some comfort in knowing that the Bushes were receiving treatment at the Mayo Clinic, also.  They recovered gracefully.  Little did I know what the future had in store for me.

Graves' disease may be the most common cause of hyperthyroidism, or overactivity of the thyroid gland.  Although there’s no known cause of Graves’ disease, the patient’s immune system produces antibodies which attack various parts of the body: the thyroid gland, the eye muscles, and/or the skin of the lower legs.  Options for treating Graves’ disease problems include antithyroid drugs (ATDs), radioactive iodine (RAI), and surgery.  None of these treatments eliminate the Graves' antibodies, so doctors treat the symptoms caused by the antibodies.

Graves' disease mostly affected my eyes, which became irritated, light-sensitive, red, swollen, and bulging. The doctors at the Mayo Clinic in Rochester, MN, became my lifeline for a while. Shortly after diagnosis, I received the radioactive iodine treatment  to "kill" part of my thyroid and decrease the production of my thyroid hormones. When I entered the hypothyroidism stage, I was put on a daily dose of Synthroid, a thyroid hormone replacement drug. That was the easy part - getting my eyes back to normal was a different story. In 1993 I had orbital decompression surgery, extraocular muscle surgery, and eyelid retraction surgery on both eyes. These procedures brought relief, and I started to look like myself again. Because my eyes still weren't closing completely, I had another eyelid retraction surgery done on each eye in 1996. Today, I  might look a little sleepy, but my eyes are pretty much back to normal.

I share my story in hopes that I can help someone else who is battling this disease. I have met many new friends through the Graves' Disease Bulletin Board, something I wish I’d had at the time of my diagnosis.

grinning button You want more details? Here's my complete story.

14.06.2007.

Jako porastao broj otrovanih “bezazlenim” lijekovima

Volkskrant (Holandija) izvještava o 321 slučaju trovanja lijekovima u periodu od godinu i po dana. O tome podatke daje holandski Nacionalni centar za informacije o trovanjima. Trovanja su izazvana lijekovima koji se kupuju bez ljekarskog recepta kao što su paracetamol i ibuprofen (brufen). U 70 posto slučajeva trovanja se dešavaju u kuċnim uslovima.

Originalni tekst na holandskom vidi ovdje.

12.06.2007.

Oftalmološki leksikon- lekcija 1-akomodacija

graph

U nekoliko navrata ċu pokušati objasniti manje jasne pojmove iz oftalmologije. Počinjemo sa slovom A.

Akomodacija

Akomodacija u oftalmologiji označava termin kojim očno sočivo podežava svoju prelomnu moċ prilagođavajuċi se gledanom predmetu.

Predmeti koji se gledaju izbliza imaju veċi upadni ugao svjetlosnih zraka i da bi se njihova slika oštro prelomila na mrežnjači potrebna je veċa prelomna moċ  sočiva. Zato se očno sočivo pri gledanju na blizinu ispupči, a pri gledanju na daljinu izravna.

Rregulisanje debljine očnog sočiva obavlja cirkularni mišiċ u oku (m.ciliaris) od koga kao uzde polaze tanke niti do ekvatora sočiva. Kada se ove niti zategnu ispravi se sočivo i postane manje zakrivljeno (oštra slika na daljinu), a pri gledanju na blizinu ove se niti opuste i sočivo ispupči (tako vidimo oštro na blizinu).

Kratkovidni ljudi imaju normalno više zakrivljeno sočivo i vide jasno na blizinu. Pri gledanju na daljinu njihovo sočivo se ne može dovoljno ispraviti (izravnati) te ostaje nejasna slika.

Dalekovidni, pak, ljudi, ne mogu ispupčiti dovoljno sočivo, te ne vide oštro bliske predmete.

U oba slučaja dodatna korekcija ispred oka (naočale) ili na samo oko (kontakt leċe) može ispraviti nedostatak obima akomodacije. Kratkovidnim osobama se dodaju rasipna stakla koja smanjuju prelomnu moċ oka, a dalekovidnim sabirna, koja pojačavaju prelomnu moċ oka. Kod velikih dioptrija se vlastito sočivo može zamijeniti vještačkim, kao i u slučajevima nakon operacije mrene kad se sočivo zamjenjuje plastičnim.

U refrakciji oka veliku ulogu igra i rožnjača, samo je njena prelomna moċ stabilna i ne podliježe akomodaciji. Savremene operacije smanjenja kratkovidnosti se rade na rožnjači na taj način da se mijenja njena zakrivljenost. Međutim o tome više drugi put.

Akomodaciju ces lahko razumjeti ako kliknes na ovaj link ovdje . 

11.06.2007.

Štitasta, a ne “štitna” žlijezda

Штитаста и параштитасте жлезде
Štitasta i paraštitaste žlezde

Žlijezda sa unutrašnjim lučenjem locirana na donjoj prednjoj strani vrata ima oblik štita, sa dva krila i udubljenjem u sredini. Zato se u svim jezicima ova žlijezda zove štitolika ili štitasta žlijezda. Latinski se zove glandula thyreoidea.

Kod nas se međutim kod nas krivo odomaċio izraz štitna žlijezda, što krivo donosi asocijaciju kako ova žlijezda štiti od nečega. Ako je veċ riječ o odbrani organizma od stranih napada, onda bi ovaj naziv više odgovarao za susjednu žlijezdu thymus (dušica), koja igra ulogu u stvaranju T limfocita, a ovi imaju ulogu u imunom odgovoru.

Štitolika žlijezda pak producira hormon tiroksin, koji reguliše metabolizam materija. Prisutstvo tiroksina pospješuje sagorijevanje materija u organizmu, kao što kisik u kovačnici pospješuje topljenje željeza.

Nedostatak tiroksina se ispoljava u sporijem radu niza organa, tromosti i sklonosti debljanju. Poveċanje tiroksina (Bazedovljeva bolest) uzrokuje ubrzan rad srca, crijeva, poveċanje krvnog pritiska, mršavljenje, te promjene na očima od kojih je najvažnija izbuljenost očiju (egzoftalmus).

Još je pokojni prof. Kostiċ, autor velike knjige o Histologiji (nauci o tkivima) ukazivao na krivo nazivanje ove žlijezde, koja je često zahvaċena patološkim procesima, posebno kod žena. Nedostatak hormona štitaste žlijezde izaziva pojačnu stimulaciju hipofize na lučenje tireotropnog hormona, koji onda injicira bujanje tkiva žlijezde što se odražava u pojavi  gušavosti (strume). Osnovni symptom oslabljenog rada tireoidee je malaksalost i osjeċaj hroničnog umora.

Pojačano lučenje ove žlijezde dovodi do simptoma Bazedovljeve bolsti. Ponekad se prvi simptomi  ove bolesti  ispolje na očima (Graves-ova bolest), u vidu nejednake veličine očnog proreza (jedno oko izgleda veċe), te kasnije u vidu izbočenosti  jednog ili oba oka. Ova buljavost očiju može nekad imati dramatičan izgled.

Ponekad se pojavljuju u štitnjači topli i hladni čvorovi, koji se moraju ispitati scintigrafijom I biopsijom, da bi se isključio karcinom.

U Sarajevu na Koševu uz Prvu Internu je veoma davno osnovan Odjel za nuklearnu medicinu, u sklopu kojega je i labaratorij za odredjivanje hormona tireoidee. Ovo ugledno odjeljenje dugo vremena je vodio dr  Musafija. Nije bilo gužvi ni dugog čekanja na testiranje. Kako čujem danas se jako dugo čeka. Testiranje hormona štitaste žlijezde vrše i private poliklinike. Koliko su ta testiranja tačna I da lit u ima neke kontrole, ne bih vam znao reċi. Očekujem o tome više u komentarima.

Vise o ovome vidi ovdje  ili ovde.

09.06.2007.

Poznati doktori zlatne generacije na promociji knjige

Bijasmo nedavno na promociji knjige o opojnim drogama. Bijase to u Bosnjackom Institutu. I slikasmo se tamo, uglavnom svi iz iste generacije. Na slici su Dr Jasmina Abduzaimovic -Maglajlic, dr Alma Bravo, , prof.dr. Abdulah Kucukalic, Mirza Maglajlic,prof.dr. Hasan Zutic, prof. dr. Sukrija Zvizdic, i moja malenkost dr.sci. Cengic Ferid.

Jedini koji nije doktor je Mirza Maglajlic, inace dipl.ecc. i vlasnik firme Mag Plus, koja pomaze kod izdavanja medicinskih knjiga, pa tako i je pomogla i kod uredjivanja i ove veoma uspjele knjige. Knjiga je produkt saradnje 14 autora, dva univerziteta i nekoliko ustanova koje se bave borbom protiv zloupotrebe droga.

 

Sarajevski medicinari,zlatna generacija
<< 06/2007 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930


MOJI LINKOVI

Cemu ovaj blog?
Kako ste zadovoljni BH doktorima
Dovoljno su strucni,ali je organizacija zdravstva losa
Ne znaju dovoljno a umisljeni su da znaju
Vecina trazi novac, rijetki su posteni
Vecina su posteni, rijetki traze novac ili poklone
  
pollcode.com free polls







Otvaramo ovaj blog, mi studenti sarajevskog Medicinskog fakulteta, koji smo studij upisali daleke druge polovine sedamdesetih godina proslog vijeka.

Danas smo mi rasuti po cijelom svijetu, najvise nas je ipak u maticnoj zemlji i maticnom najmilijem nam gradu, nasem Sarajevu. Ima vec nekoliko godina kako se mi sastajemo svake trece subote mjeseca aprila, uvijek u drugom gradu lijepe nam Bosne i Hercegovine.

Lani je to bilo u Tuzli, ove godine ce biti u Gradaccu.

Pozivamo sve doktore te generacije da ucestvuju u radu bloga i salju svoje priloge, a na ovim stranicama ce dobiti i obavjestenja o sljedecem sastanku. Nije zabranjeno ni da se druge kolege javljaju.

Kolegijalni pozdrav od osnivaca bloga.

adresa za korespondenciju:letecihol@gmail.com
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
187548

Powered by Blogger.ba