Sarajevski medicinari,zlatna generacija

Ovo je blog bivsih studenata, a sada postarijih doktora medicine. Blog uredjuje mr.med.sci.,dr med.sci.Cengic dr Ferid. Adresa za korespondenciju: letecihol@gmail.com


19.07.2007.

Prim.dr. Sabahudin Hodžiċ, pionir u liječenju laserom

 
 Dr House, junak americke  serije koja se prikazuje u 28 zemalja

Gledam neku noċ popularnu američku medicinsku seriju House (vidi dr House MD ) , o doktoru koji rješava zamršene i neuobičajene (doduše često graniče sa fantastikom) medicinske slučajeve . Dr House ne podliježe nikakvim normama, neobrijan je i neuredan, i usput šepa pa se pomaže štapom.

Njegova neuobičajena pojava me podsjeti na mog bivšeg šefa, prije dvije godine umrlog doktora Sabahudina Hodžiċa (1930-1975).

Porijeklom sa sela, iz okoline Bijelog Polja (Sadžak), dr Sabahudin, koji je imao nadimak Šabo, je prvi u BiH počeo primjenu lasera u nekoj medicinskoj grani, odnosno oftalmologiji, i to još davne 1978. godine, kada je Očna klinika u Sarajevu među prvima u bivšoj Jugoslaviji (odmah iza Zagreba I Beograda) nabavila argonski laser za liječenje nekih oblika očnih bolesti.

Pored toga je dr Hodžiċ prvi počeo da radi fluoresceinsku angiografiju očnog dna, neophodnu proceduru u dijagnostici retinalnih bolesti, i preduslov za laserske intervencije na očnom dnu. To je bilo još prije više od trideset godina, za napomenu samo da kažem da se iza rata, poslije njegovog odlaska u penziju, i mog odlaska u  inostranstvo, ta metoda nikad nije obnovila.

Opušten i nekonvencionalan u ophođenju, dr Hodžiċ je bio veoma dobar i temeljit doktor, izvanredan dijagnostičar. Veoma dugo je bio glavni urednik časopisa “Jugoslovenski oftalmološki arhiv”, najboljeg časopisa za očne bolesti u bivšoj zemlji. Uspio je srediti zaostale rukopise prof. Čavke i izdati veoma obimnu knjigu “Oftalmologija”.

Znao je raditi po cijeli dan na klinici, i nakon što bi sve kolege veċ u jedan sat napustile bolnicu, on je radio po evropskom random vremenu, do pet i duže. Bio je poznat na svim klinikama i odjeljenjima bivše Jugoslavije. Radio je jako dugo sa studentima kao asistent. Bio je dugo šef “F” odjeljenja, a onda “B” odjeljenja.

Nakon penzionisanja dr Hodžiċ je radio u privatnoj poliklinici “Sanasa” na Grbavici sve do svoje 75-te godine. Došavši s posla doktor se požalio svojoj supruzi da ima bolove u grudima, pa su otišli u bolnicu Koševo. Ljekari u CUMu nisu ništa konstatovali, te su ga vratili kuċi. Ujutro ga je žena našla mrtvoga u krevetu. Obdukcijom je utvrđeno da se radilo o skrivenoj rupturi aorte, koja je da je na vrijeme dijagnostikovana, mogla biti hirurški riješena.

Dr Sbahudin se cijelog života borio protiv površnosti i neznanja u medicini, a eto ono mu je ipak došlo glave.

10.07.2007.

Zaboravljeni lijekovi

Malo je lijekova koji mogu proċi test dugotrajne upotrebe. Rijetko se izmisle epohalni lijekovi čije je dejstvo neupitno i koji se koriste desetinama godina, a aspirin evo i preko stotinu godina. Takvi su aspirin, penicilin, digitalis za srce, i jos neki rijetki. Ovi temeljni lijekovi postaju osnov iz kojih se izvlači cijela ogromna grupa sličnih lijekova. Od aspirina su nastali svi antireumatici (inhibitori prostaglandina), od penicilina svi antibiotici.

Rijetki su oni koji igraju tenis ili fudbal pa postanu šampioni, za veċinu se nikad ne čuje i propadnu u anonimnost. Tako je i sa lijekovima. Iako svi moraju proċi stroge testove prije priznavanja, iako su o mnogima napisani hvalopjevi, i na mnogim kongresima i u časopisima takozvani naučnici statistički zasigurno i signifikantno dokazali njihovu vjerodostojnost, veċina ih se izgubila kao da nisu ni postojali. Koliko se samo sredstava odlije na lijekove za koje se poslije ispostavi da nemaju nikakvog učinka, a o štetnom djelovanju malo se zna, ali je sigurno da ga svaki lijek izaziva.

Uzeċu samo primjer iz moje uže specijalizacije. Dijabetična retinopatija je komplikacija dijabetesa na očima. Bolest napada male krvne sudove i tokom dužeg razvoja može dovesti do sljepila. Jednom nastale promjene se ne mogu povratiti u normalno stanje, pa je terapija usmjerena na regulaciju dijabetesa i prevenciju daljeg razvoja bolesti

Dok sam ja radio na Očnoj klinici u Sarajevu, pored laserskog liječenja (za koju se danas smatra da je jedina djelotovorna, znači ne daje se nikakva druga medikacija)  korištena je široka paleta sredstava koji su davani bilo u sistemskoj upotrebi (doxium, dicynone) bilo u lokalnoj terapiji (bezbrojne bolne retrobulbarne injekcije) kao što su bili dicynone, C vitamin, dexamethason, hydrocortison, rastvor Na Cl, redergin itd. Veoma je teško napraviti kontrolisanu kliničku studiju efekata ovih lijekova, prvo zbog istovremene primjene više njih, drugo zbog veoma različitog  toka i prognoze bolesti, koja podliježe i  individualnim promjenama i drugačijim razvojem od osobe do osobe. Zato je teško dokazati da ovi lijekovi imaju neki efekat, a isto je teško dokazati da nemaju. Onda po principu: ”Hajde da mu se nešto daje”, bolesnik se nepotrebno maltretira a socijalna kasa ošteċuje. A farmaceutske firme sitnim poklonima  nagradnim putovanjima kupuju dokotore, često i one koji su uvjereni da lijekovi nemaju nikakav efekat.

Najbolji dokaz da nije bilo nikakve svrhe da se oni koriste jeste njihov nestanak iz upotrebe. Ali jedni nestanu, a eto drugih. Tako se i danas sve novi i novi lijekovi tipa: “vodu vari, vodu hladi", pa je uvijek na tržištu dovoljno prašaka zapakovanih u male bočice i kutijice, koji u stvari predstavljaju veliko ništa, havu. Uostalom najveċi svjetski poslovni uspjesi su postignuti prodajom vazduha za skupe pare. Njega ima poprilično u Mc Donaldsovim kiflama i u Koka-koli.    

Sarajevski medicinari,zlatna generacija
<< 07/2007 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


MOJI LINKOVI

Cemu ovaj blog?
Kako ste zadovoljni BH doktorima
Dovoljno su strucni,ali je organizacija zdravstva losa
Ne znaju dovoljno a umisljeni su da znaju
Vecina trazi novac, rijetki su posteni
Vecina su posteni, rijetki traze novac ili poklone
  
pollcode.com free polls







Otvaramo ovaj blog, mi studenti sarajevskog Medicinskog fakulteta, koji smo studij upisali daleke druge polovine sedamdesetih godina proslog vijeka.

Danas smo mi rasuti po cijelom svijetu, najvise nas je ipak u maticnoj zemlji i maticnom najmilijem nam gradu, nasem Sarajevu. Ima vec nekoliko godina kako se mi sastajemo svake trece subote mjeseca aprila, uvijek u drugom gradu lijepe nam Bosne i Hercegovine.

Lani je to bilo u Tuzli, ove godine ce biti u Gradaccu.

Pozivamo sve doktore te generacije da ucestvuju u radu bloga i salju svoje priloge, a na ovim stranicama ce dobiti i obavjestenja o sljedecem sastanku. Nije zabranjeno ni da se druge kolege javljaju.

Kolegijalni pozdrav od osnivaca bloga.

adresa za korespondenciju:letecihol@gmail.com
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
181902

Powered by Blogger.ba