Sarajevski medicinari,zlatna generacija

Ovo je blog bivsih studenata, a sada postarijih doktora medicine. Blog uredjuje mr.med.sci.,dr med.sci.Cengic dr Ferid. Adresa za korespondenciju: letecihol@gmail.com


05.01.2013.

In memoriam : Dr Mirsad Ibiševiċ, doktor iz nekog idealnog svijeta

 

U Sarajevu je prvog dana nove godine u 61-toj godini iznenada preminuo oftalmolog dr Mirsad Ibiševiċ.

Bio mi je dugo godina kolega na Očnoj klinici, dok nas sudbina krajem rata nije udaljila. Mirsad se nakon nekoliko godina boravka u Americi vratio na Kliniku i tamo predano radi sve do kobnog prvog dana 2013. Susretao sam se sa njim za vrijeme mojih boravaka u Sarajevu. Ovih dana dosta razmišljam o njemu i njegovom kratkom životnom putu. Pri tome ne mogu da ne potegnem i neka egzistencijalna i  filozofska pitanja svrhe čovjekovog bitisanja na ovome, za mene jedino postojecem svijetu. Nije čudo međutim da najveċi broj ljudi vjeruje u postojanje mesija i svetaca. Takva vjerovanja opravdavam ako sagledam život ovog čovjeka.

Današnje vrijeme divljeg kapitalizma i filozofije masovne gramzivosti, otimanja i beskrajnog  bogaċenja  nije mimoišlo ni ljekarsku profesiju.Veċina doktora u Sarajevu radi za evropske uslove za smješno malu platu. Valjda je to razlog, da ako se nađu u poziciji da mogu uzimati na crno, mnogi to i rade. Oni koji su u moguċnosti često štede sebe dok su u državnoj službi, a naručuju i trude se oko pacijenata kada im dođu privatno. U društvu u kome je moral postao misaona imenica, svako onaj ko radi bez para i ne grabi kad može, smatra se da nije dobar sam sa sobom.

E pokojni Mirsad je bio jedan od rijetkih takvih. Ustvario bio je sasvim običan, jer bi takav trebao da bude svaki doktor u jednom normalnom društvu. Ali pošto je riječ o nenormalnom društvu (da se ogradim da Bosna nije izuzetak), ispada je doktor Mirsad bio sasvim neobičan doktor, za mnoge i nenormalan doktor. Za svoje pacijente je međutim bio normalan, da normalniji ne može biti. Idealan doktor. Ko na sebi osjeti strahote bolesti, zna najbolje kakav doktor treba da ga liječi.

Iz porodice je ponio manire finog ponašanja i beskrajne pristojnosti. Uvijek besprijekorno čista košulja i kravata, čak i kad bi ga u dva sata noċu u dežuri probudili, često zbog nevažne stvari, nije se nikad ljutio.

U ratu je odlazio u konzilijarne preglede na druge klinike kad je gruhalo po bolnici, kad je glava bila u torbi, i kad niko drugi ne bi izlazio.  Beskrajno strpljivo je na svom odjeljenju .njegovao povrijeđene. Iza rata je isto tako nastavio sa onima koji su imali posljedice ratnih povreda, ali i sa novooboljelim i povrijeđenim. Nije gledao na radno vrijeme i radio je duplo više nego što je trebao.

Kada je prije dvije godine bio zbog srčanih smetnji u bolnici, činilo se da ċe prestati sa samouništavanjem, i da ċe se više posvetiti sebi i svojima. Međutim Mirsad nije znao drugačije živjeti.

Postao je i najbolji reprezentant svoje klinike van naše zemlje, jer je na odličnom engleskom prezentirao radove i u najudaljenijim gradovima svijeta. Pripremio je ogromnu pisanu i foto građu za izdavanje velike knjige iz oftalmologije. Tražio je da mu budem recenzent, što sam rado prihvatio. Ali u praksi, i u našim uslovima, bilo je nemoguċe naċi novac da se tako nešto izda.

I u privatnom životu je bila ista stvar. Pored svog djeteta prihvatio je i djecu drugog oca i odgajao ih kao svoju. Nije imao druge imovine osim one neophodne za život. Sve svoje je davao drugima. Kada mi je jednom trebalo auto da odem na odmor (jer se moje pokvarilo) dao mi je svoje auto da ga besplatno koristim petnaest dana.

Jednom riječju Mirsad nije bio za ovu našu sredinu, bio je daleko iznad. A takvi ne mogu u njoj dugo ni opstati. To su ljudi došli iz nekog boljeg svijeta, probali da poprave ovaj, pokazali kako to treba raditi, i vratili se odakle su i došli.

Mi ostajemo ovdje još neko vrijeme. Dobro bi bilo da pokupimo bar malo od  Mirsadove životne filozofije . Svima koji su ga poznavali ostaċe kao svijetao primjer kakav treba da bude čovjek i ljekar. A to smo izgleda zaboravili.

Sarajevski medicinari,zlatna generacija
<< 01/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

Cemu ovaj blog?
Kako ste zadovoljni BH doktorima
Dovoljno su strucni,ali je organizacija zdravstva losa
Ne znaju dovoljno a umisljeni su da znaju
Vecina trazi novac, rijetki su posteni
Vecina su posteni, rijetki traze novac ili poklone
  
pollcode.com free polls







Otvaramo ovaj blog, mi studenti sarajevskog Medicinskog fakulteta, koji smo studij upisali daleke druge polovine sedamdesetih godina proslog vijeka.

Danas smo mi rasuti po cijelom svijetu, najvise nas je ipak u maticnoj zemlji i maticnom najmilijem nam gradu, nasem Sarajevu. Ima vec nekoliko godina kako se mi sastajemo svake trece subote mjeseca aprila, uvijek u drugom gradu lijepe nam Bosne i Hercegovine.

Lani je to bilo u Tuzli, ove godine ce biti u Gradaccu.

Pozivamo sve doktore te generacije da ucestvuju u radu bloga i salju svoje priloge, a na ovim stranicama ce dobiti i obavjestenja o sljedecem sastanku. Nije zabranjeno ni da se druge kolege javljaju.

Kolegijalni pozdrav od osnivaca bloga.

adresa za korespondenciju:letecihol@gmail.com
MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
194041

Powered by Blogger.ba