beats by dre cheap

Klinički centar Ljubljana

U “starom sistemu” i pored dvije dobre bolnice u Sarajevu, oni koji su imali mogućnosti su odlazili na liječenje i operacije u Klinički centar u Ljubljani. Pogotovu su  žene sa ginekološkim problemima, muškarci sa urološkim, odlazili u ovu ustanovu u Zaloškoj cesti. Ljubljanski klinički centar je imao ono što u Sarajevu ni tada, a ni danas ne postoji, a to je red, rad i urednost. Ne može se reći da u Sarajevu nije bilo dobrih ginekologa, urologa, itd. ali je samoupravljanje i naš mentalitet činilo da su nemar i nebriga većine poništavali nesumnjivi kvalitet pojedinaca. Uvjerio sa, se to na mnogim primjerima kod oboljelih iz vlastite porodice, za koje i danas mislim da su mogli biti spašeni da su bili u nekoj ustanovi gdje ima više odgovornosti.

Činjenica je da su mnogi u Ljubljani spašeni, ali da je mnogo više onih koji su imali toliko tešku i već razvijenu bolest, da im se nije ni tamo moglo pomoći. Ipak su tamo imali do kraja human i civilizovan tretman, da ne pominjem do savršenstva čiste prostore, posteljinu, hranu.

Dvije su me vijesti ponukale da ovo danas pišem. Prva je vijest o smrti direktora fabrike duhana Šefika Loje, koji je preminuo u kliničkom centru. Moja rahmetli profesorica biologije Sana Lojo, takođe je tragično završila u bolnici u Ljubljani. A evo pročitah da je u 84-oj godini preminuo i urolog Esad Ljubović. Njega sam prije trideset i četiri godine zamolio da mi potpiše odobrenje za odlazak mog rahmetli oca u Ljubljanu. Otac je imao inoperabilan karcinom mokraćne bešike. Doktor mi je nevoljno izašao u susret. Ljubljana nije pomogla mome ocu, ali je sve urađeno što je tada bilo u mogućnosti da se uradi.

Ranije je “socijalno” bilo mnogo jače nego danas i češće su slani ljudi na liječenje izvan Bosne i Hercegovine. Kome je zaista bilo potrebno, nisu se morale skupljati pare, kao što se to danas radi, akcijama preko novina (često zloupotrebljavanih), itd. Istina je da su više išli oni koji su imali dobre veze i više uticaja, ali je bila mogućnost da ode i “sitna raja”. Klinički centar u Ljubljani je iz čisto ekonomskih razloga rado primao bolesnike iz BiH, i ono što je tamo rečeno i urađeno je bilo na najvišem svjetskom nivou. Nije trebalo nigdje dalje ići. U ovu medicinsku ustanovu su na liječenje dolazili i ljudi iz mnogih drugih zemlaja, arapskih na primjer.

Šteta je da danas još uvijek ima potrebe da ljudi idu na liječenje izvan Sarajeva, a još je veća šteta da danas idu uglavnom oni koji imaju pare, ili jako dobre veze, a da je öbičnim” ljudima to postalo nemoguće.       

 

Sarajevski medicinari,zlatna generacija
http://sarajdoktor.blogger.ba
13/04/2008 08:54