In memoriam: Prof Dr Viktorija Tomić – sjedinila anatomiju i slikarstvo

U Sarajevu je umrla profesor emeritus Medicinskog fakulteta, gospodja Viktorija Tomic. 

Vraćam svoje misli daleko, daleko, nekih četrdeset i više godina unazad.

Vježbe iz anatomije. Sarajevski medicinski fakultet.  Šef najboljeg anatomskog instituta na Balkanu, profesor doktor Hajrudin Hadžiselimović. Bečki đak koji je uveo germansku disciplinu. Nije se smjelo kasniti ni minut, vrata su se pred nosom zatvarala i nije bilo pristupa. Pokojni Luka je u tome bio nemilosrdan.

 Bijeli mantili su morali biti snježno čisti, ako je nedostajalo samo jedno dugme student je odstranjivan sa vježbi.

Vježbaona se sastoji od dvadesetak mramornih stolova, na kojima leže preparirani leševi, ili preparirani dijelovi tijela. Na nekoliko stolova  ispreparirani posmrtni ostaci još nerođene djece.      Docent Drenka Šećerov nam je prijetila : “Deco, deco, pazite kako preparirate, dobićete fetus”! Naime ako bi neko prilikom prepariranja (traženja i odvajanja) nekog krvnog suda, presjekao istog, onda bi za kaznu išao na one male leševe (fetuse) , gdje bi se vrlo teško bilo šta ispreparirati.

Za razliku od studenta u bijelim mantilima, asistenti, profesori, paak i tehničko osoblje zaposleno na Institutu, svi su oni nosili crne mantile. Moralo se je sa respektom ophoditi prema posmrtnim ostatcima ljudi, koji su eto, doduše obično ne svojom voljom, nakon smrti dospjeli tu, da na njima uče budući doktori. Zbog toga je atmosfera u vježbaoni bila sterilna i hladna, nešto između mrtvačnice i hirurške sale. Asistenti su bili uzdržani, na distanci , atako i profesori. Najveći muk bi nastao kad bi se u sali pojavio profesor Hadžiselimović, nešto manji kada bi stigao docent Mirko Čuš, ili docent Savković. Sa asistentima Nedžadom (Gluhbegovićem ), Ratkom (Juričićem) ili sa asistentom Dilberović  je bilo malo lakše, kao i sa docenticom Šećerov.

A bila je jedna osoba s kojom je bilo najlakše i najljepše. Ona kao da se izdvajala iz te poprilično tmurne atmosfere cijelog instituta, odskakala je svojom ljepotom, svojom otvorenošću i nekom veselošću, da smo se i pitali da li je ona stvarno asistentica, ili je tu samo da bi slikala anatomske preparate.

Bila je to doktorica Viktorija Tomić. Ja je poznajem kao asistenticu i slikarku, jednu vedru osobu, koju sam nakon završetka studija nekako izgubi iz vida, a eto vidim da je postala profesorica, i da je bila veoma omiljena.

Profesorica Tomić je umrla prije nekoliko dana , odnijela je sa sobom jedan dio tog Instituta, gdje smo uz muku i veliki trud, uz anatomiju naučili da budemo tačni, uredni i pedantni.

Hvala profesorici, neka joj je laka sarajevska zemlja.

Eto, tako je to bilo nekad. Kako je sada, ne znam. Institut nosi ime  pokojnog (ili rahmetli) profesora :“prof. Hajrudin Hadžiselimović”, a kakvi su sadašnji profesori, nisu valjda ovakvi, gluho bilo, kako se može pročitati na ovom forumu: http://forum.djesi.ba/archive/index.php?t-8365.html   

reuw
Omijene knjige :Starac i more, Kome zvona zvone i Prohujalo sa vihorom

1 komentar

  1. Profesoricu dr.sc. Viktoriju Tomić sam poznavao iz viđenja i sa predavanja. Bila mi je susjeda iz Hajduk Veljkove ulice. Ispit iz anatomije, kao student stomatologije, položio sam kod prof.dr.sc. Faruka Dilberović. Sarajevsku medicinu izuzetno cijenim. UJ ugoslaviji doktori koji su u Sarajevu završili medicinu nisu imali ni pred kim nikakav kompleks. Vrlo brzo su bili dobro afirmirani i cijenjeni zbog znanja i stručnosti koje su dobili na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Ništa manje dobro kotirao je i moj Stomatološki fakultet, koji je proizašao iz Medicinskog fakulteta, a i kada se je 23.5.1974. formirao kao samostalni fakultet, nastavio je organski biti povezan sa svojim fakultetom utemeljiteljem. Ipak, korektnosti i istinoljubivosti radi, moram reći i ovo, da je prof.dr. Hajrudin Hadžiselimović završio je medicinu u Beogradu 1940. i jedno vrijeme bio asistent na katedri za anatomiju Medicinskog fakulteta u Beogradu
    (pogledajte linku koji ima enciklopedijske bibliografske podatke o profesorima i nastavnicima sarajevske medicine – Avicena , Sarajevo 2006, Prof.dr. Izet Mašić http://www.academia.edu/6516234/Nastavnici_i_saradnici_Medicinskog_fakulteta_u_Sarajevu_1946.-2006).
    Ako anatomski institut i katedru Medicinskog fakulteta u Zagrebu, sa prof.dr. Dragom Perovićem na čelu (diplomirao i promoviran u Beču sa počastima i dobio poseban prsteno od cara Franje Josipa “K. und K.”, kao najbolji student univerziteta), niste nazvali najboljim na Balkanu, ili onaj institut sa katedrom u Beogradu, koji je imao jednog prof.dr. Branka Šljivića, nemojte ni institut i katedru prof. Hadžiselimovića nazivati najboljim na Balkanu, uz to još bečkim đakom, uveo germanski duh i disciplinu, itd. Ako je prof. dr. Hajrudin Hadžiselimović uspio napraviti jedan jako dobar institut i katedru u Sarajevu, uz to često imao imao veoma samovoljno, nadmeno i pomalo faraonsko ponašanje, to ga ne čini najboljim na Balkanu. On je bio vrhunski, među najboljima, u Sarajevu nije bilo lako položiti anatomiju dok je dobro nisi savladao (a ponekad ni tada), ali zbog toga nikako nije bio obavezno najbolji na Balkanu. Osim toga, od moje gazdarice iz Hajduk Veljkove, koja je bila i sama zdravstvena djelatnica te je poznavala prof.dr. Viktoriju Tomić kao susjedu i kloegicu, čuo sam jednu veoma ružnu priču, koja ne mora biti točna, ali ako je i djelomično točna, to baca ružnu sliku na prof. Hadžiselimovića. Profesorica Viktorija Tomić je preko jedne decenije radila na svom anatomskom atlasu te kada ga je dala na recenziju prof. Hadžiselimoviću . Kada je saznala da profesor Hadžiselimović misli taj atlas objaviti pod svojim imenom, taj atlas, to svoje uistinu čedo, svojim je rukama iskidala. Tako je Sarajevo, BiH i Jugoslavija ostala bez svog prvog i jedinog anatomskom atlasa, za koji neki kažu da je trebao biti bolji i od Toldovog i od ruskog koji smo svi koristili. Ako netko više i bolje zna o tome neka me ispravi.

Komentariši